Ujedinjeni narodi su 2011. godine rezolucijom 66/127 ukazali na važnost osvješćivanja o zlostavljanju starijih osoba kao kršenju njihovih osnovnih ljudskih prava, te su proglasili 15. lipnja  Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad starijim osobama. 

Populaciju osoba starije dobi često se smatra visoko vulnerabilnom po različitim kriterijima. Starije osobe često su marginalizirane u pogledu svojeg društvenog utjecaja, socijalni položaj i životne prilike često su im vrlo teški, zdravstveno su ugroženije.

Od 1. siječnja 2018. godine na snazi je novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji po prvi put navodi starije osobe kao posebno zaštićenu i  ranjivu skupinu. Ovim zakonom prvi put oblik nasilja postaje i zanemarivanje potreba starijih koje dovodi do uznemirenosti starije osobe, ili vrijeđanja njezinog dostojanstva te joj izaziva patnju, bilo tjelesnu ili duševnu. Uskraćivanje hrane i pića, uskraćivanje lijekova, nepomaganje nepokretnoj osobi da se okrene, da se podigne, dakle sva ona postupanja koja ne idu za zadovoljenjem životnih potreba i u konačnici dovode do patnje starijih osoba koje na taj način postaju žrtvama, kažnjavaju se po novom Zakonu prekršajno (najmanje 10.000 kuna) ili kaznom zatvora od 45 dana.

Promjena stava o starosti i starenju nužna je za zdravi razvoj društva u cjelini. Promjene koje donosi proces starenja, kao što su odlazak u mirovinu, funkcionalna nesposobnost, povećani rizici od bolesti i invalidnosti, financijska ovisnost, socijalna isključenost, gubitak bliskih osoba i sl. rezultiraju potrebom osoba starije dobi za potporom obitelji, zajednice, ali i organizirane mjere društvene zajednice, odnosno razvijenost mreža i oblika pristupanja brizi i skrbi o starijim osobama.